Ako pogledate dječju igru, svaka ima određena pravila, a ako su pravila nejasna ili ih nema za neku specifičnu situaciju, onda ju djeca “dogovaraju” na licu mjesta. Mozgovi zato kažu da mozak “traži pravila” za sve od malih nogu.
I zato ljudi uvijek izmišljaju pravila ako ih nema za neku situaciju. Skup pravila nazivamo politika. Ona postoji oduvijek jer oduvijek je netko kreirao pravila, netko ih slijedio a netko kršio.
I skoro je svejedno tko kreira politiku, ljudi uvijek zaključe kako su ljudi ovce kojima netko upravlja kako hoće. Ipak, na kraju ljudi imaju osjećaj da “tako kako je tako mora biti”.
A to je mozgovima istraživačima zanimljivo. U novije vrijeme postoji sve veći interes za proučavanje ponašanja na razini pojedinca. Psiholozi sve više istražuju povezujemo li ljude s karakterima i kako emocije utječu na donošenje političkih odluka i kako se natječemo s drugima.
A kako se do “mogućnosti” za kreiranje pravila dolazi tako da se dođe na na vlast, na primjer izborima i glasovanjem, tako je istraživanje “stavova” pojedinaca jedno je od glavnih područja.
Stavovi pojedinaca indirektno kreiraju svaku politiku u nekom društvu, pa se zato profesionalni političari, mađioničari iluzionisti, bave pitanjima “kako” oblikovati stavove i tako imati mogućnost prilagođavati pravila drugima po svom nahođenju.
Stav je vrlo važan za naš život jer kroz njega procjenjujemo pojave oko sebe, a on ovisi o emocijama i može biti pozitivan ili negativan prema nečemu što na kraju, dovodi do našeg budućeg ponašanja.
To je, po definiciji, stečena i relativno trajna organizacija emocija, vrednovanja i reagiranja prema nekome ili nečemu. Ali, čovjek je čudan čovjek, s jedne strane smatra da jasno razumije svoj stav, a s druge strane nekakav nesvjestan i automatski proces djeluje iz pozadine i tjera ga da se ponaša drugačije od onoga što želi.
Pa evo što su istraživači, kao najvažnije, “zaključili” oko toga.
Informacije o stavovima pohranjene su u pamćenju, a njima se pristupa kada je potrebno “procijeniti” trenutne situacije. Isto tako, stavovi se kontinuirano nadopunjuju novim informacijama. Tako “sada-stav” nastaje na način na koji ga mjerimo. On ovisi o “procjeni” u različitom vremenu ili o “stupnju” procesiranja informacija.
Realno, na nas i naše odluke ne utječe to koliko drugi ljudi, na primjer političari, mogu dobro ili loše procjenjivati stvari u svojoj okolini, već to da više volimo “nama slične ljude”.
One koje takvima “ vidimo”. Dakle, na izgradnju “sada-stava” o drugima, važnije je s kime se identificiramo na osobnoj razini, nego to što oni u stvarnosti jesu.
Tako je uglavnom moj klub najbolji, moj razred najbolji, pa i moja partija je super. To je zato jer “moje” ustvari znači “moj interes”. I zato političari “iskaču iz paštete” jer žele biti “naši“. Tko ne iskače ne može to niti postati.
Mozgovi istraživači tako objašnjavaju mehanizme i važnost takvih “ukazanja“. Kažu da je ključ u zajedničkom djelovanju moždanih područja “inzule” i “amigdale”. Radi se o stvaranju brze i automatske procjene bilo koje situacije koje se događa u u oko 450 ms.
Inzula ima brojne funkcije kao što je reguliranje emocije gađenja, ali i viših funkcija poput svijesti.
Amigdala djeluje i na pozitivne i na negativne podražaje i tako ima glavnu ulogu u nadziranju okoline, što prethodi emocionalnoj reakciji od osobne važnosti. Pobuđuje opreznost i stvara “budnost”, koči nas da ne činimo stvari koje ne razumijemo i generira strah od nepoznatoga ili nečega drugačijega.
Prateći aktivnost mozga na funkcionalnom MR mozga istraživači su uočili da se na fotografije političara koji su izgubili na izborima ta područja više aktiviraju u odnosu na fotografije pobjednika. Zato su na izborima, u izjavama, uvijek svi pobjednici izbora bez obzira na rezultat.
Nadalje, kod ljudi koji “vole politiku“, amigdala se jače aktivira, pa su tako istraživači njušili da se u pozadini različitih političkih orijentacija nalaze individualne razlike u suočavanju s neizvjesnošću i prijetnjom. Počeli su istraživati ponašanja dijelova mozga ljudi različite političke orijentacije preko EEG snimanja mozga.
Mjerenja ponašanja dijelova mozga ljudi različite političke orijentacije preko EEG snimanja mozga su pokazala da ljevičari imaju povećan volumen sive tvari u inzuli a desničari u amigdali, a volumen je bio to veći što su sudionici imali izraženiju političku orijentaciju.
Otprilike: “veliki desničari se plaše toga što će činiti veliki ljevičari kojima se gadi to što rade veliki desničari”. Naravno ovo veliki odnosi se na njihove mozgove, ako oni to u stvarnosti i jesu. Postoje problemi, pa svaki čovjek u mozgu “iskrivljava” prikaz onoga što doživi i podložan je “autocenzuri” pa se želi prikazati drugima drugačiji nego što u stvarnosti je.
I sad, postavlja se pitanje što je između “straha” i “gađenja” jače. Odnosno, čime je lakše “magijati” u stvaranju iluzije dobre političke stvarnosti?
Pa evo. Iako su dokazano veće “negativne” emocije što češće viđamo sliku nekog političara, to vrijedi uvijek osim u slučaju ako se ne “identificiramo” s njima.
Zato polito mozgovi uvijek daju obećanja i razne ideje koja se nama čine važnim. Tako se iluzijama “natječu” za naše stavove. A pri tome je najvažnije da privuku ljude da se poistovjete s “baš-tom” njihovom idejom jer poistovjećivanjem s jednom idejom ljudi gube “sklonost” drukčijim idejama.
A našem je malom mozgu prirodno lakše kategorizirati pozitivnost pojave koje su u skladu s našim stavovima. Ako nam se gadi neki političar to nam govori naša Inzula, pa ga želimo promijeniti, ali se bojimo toga što donosi drugačija budućnost jer je i naša amigdala aktivna.
I svi se ti mozgovni procesi događaju “nesvjesno u trenutku”. I eto, zato imamo svoj jasan stav a ponašamo se drugačije.
Ne možemo protiv sebe dok god nas naš interes na to “ne natjera”, odnosno, dok god nam sve ne postane toliko mučno da bez obzira koliko netko bio sličan nama, zbog sebe ne odlučimo mijenjati stvari. Dok ne promijenimo sebe, a za to treba puno amigdala-inzula procesa.
To kako radi naš mozak i to svi političari svugdje u svijetu znaju. Zato im be trebaju ni planovi i programi, već samo trebaju paziti da se ljudima ne gade previše i da razbijaju strah prividom svojih obećanja.
Tako se to radi. Kako je jedan moj prijatelj jednom izjavio: “sve je to jedna ravnoteža straha i interesa, ovisi samo što je u životu privlačnije, ljepota iluzije ili gadljiva stvarnost.”
Dakle, bez obzira koliko se bojao i koliko mu se to nešto gadilo, čak i uz sve što zna, čovjek je uistinu slijep jer u mozgu iskrivljava prikaz stvarnosti, samome sebi, a onda posljedično to čini i drugima. Ipak, svaki je “!”svjestan” ” toga, čak i bez obzira na samo-cenzuru.
Apolitične ljude stari Grci su zvali “idiotus” ili čovek za sebe. Njegova suprotnost je bio i ostao političar ili javna osoba.
Aristotel je razmišljajući zaključio da je čovjek „zoon politicon“, društveno biće, biće zajednice i zajedništva. A pojedinac bez zajednice nije samodostatan i ne može opstati. A kako mi ljudi ne možemo zamisliti igru bez pravila, zato će politike uvijek biti.
Na kraju serijala, ne znam za vas, ja mogu samo govoriti za sebe.
Dok sam bio mlađi imao sam želju sve živo mijenjati i puno manje straha o tome što će sutra biti, vjerojatno zato jer sam imao odgovornost isključivo i samo za sebe. Sada je malo drugačije, amigdala me pritišće, brine me što će biti sa onima sličnim-meni, svojim najbližima, vjerojatno zato jer imam odgovornost za njih.
I da, kao u nekom cirkusu, ovaj život pod maskama za mene će trajati toliko dugo dok ne postane toliko mučno da je neizdrživo.
A onda, zamislite samo, ako možete, koliko je takav život utjecao na djecu koja tek trebaju pravilno uštimati svoj um. Na one koji tek trebaju vidjeti svijeta i početi govoriti.
Koliko li će oni biti stereo-slijepi zbog naše “iluzije”?
Skoro da vjerujem da će čovjek biti više svjesniji što bude više nesvjesniji, a ipak, kao i svi ljudi, i ja čekam da neki iluzionisti smisle neku novu iluziju u mojoj stvarnosti. Dok se to ne dogodi, ja ću istraživati i pisati, jer za osjetiti jednu rečenicu u mojoj iluziji stvarnosti treba samo pola sekunde.
Barem tako kažu oni s “većim” mozgom koji se godinama “smanjuje”.
Vaš Galvanizator!
U SERIJALU “MOZAIK“
Leave a Reply