{"id":2699,"date":"2019-11-11T12:50:24","date_gmt":"2019-11-11T11:50:24","guid":{"rendered":"http:\/\/zasto.blog\/?p=2699"},"modified":"2019-11-11T12:50:24","modified_gmt":"2019-11-11T11:50:24","slug":"partiokracija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/galvanizator.com.checksum.hr\/wp\/2019\/11\/11\/partiokracija\/","title":{"rendered":"#1 PARTIOKRACIJA"},"content":{"rendered":"\n

BAJKA<\/h2>\n\n\n\n

Negdje, krajem pro\u0161log stolje\u0107a rekli smo: “mi smo narod (demos)<\/strong>, svi mi gra\u0111ani Lijepe Na\u0161e, sada imamo najva\u017eniju stvar, na\u0161u zajedni\u010dku imovinu i na\u0161u domovinu Hrvatsku<\/strong>.” <\/p>\n\n\n\n

Znali smo da ne postoji na\u010din po kojem mo\u017eemo svi odjednom i istovremeno odlu\u010divati kako \u0107emo i za \u0161to koristiti tu na\u0161u zajedni\u010dku imovinu, i onda smo se “mi”<\/strong>, stvaratelji ove dr\u017eave odlu\u010dili izabrati najsposobnije<\/strong> ljude iz na\u0161eg naroda koje \u0107emo za njihov rad <\/strong>i sposobnosti<\/strong>, dobro pla\u0107ati. Mjesto odlu\u010divanja \u0107e se zvati Hrvatski Sabor. <\/p>\n\n\n\n

Ipak, pou\u010deni iskustvom znali smo da se u \u017eivotu uvijek mo\u017ee “krivo<\/strong>” izabrati pa smo se htjeli osigurati od svojih pogre\u0161aka. Dakle, ako pogrije\u0161imo u izboru na\u0161ih sposobnih ili oni po\u010dnu grije\u0161iti na \u0161tetu demosa, onda \u0107emo ponovo uzeti stvar u svoje ruke i izravno <\/strong>o klju\u010dnim stvarima sami o njima odlu\u010diti. Taj postupak smo nazvali referendumom<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

I da nema zbrke, to \u0161to smo dogovorili samo stavili na papir. <\/strong>I to smo nazvali Ustavom<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Onda smo se “mi<\/strong>” zavalili u fotelje ili ispru\u017eili na kau\u010de. <\/p>\n\n\n\n

Mislili smo da smo se rije\u0161ili duhova re\u017eimske pro\u0161losti<\/strong>. Mislili smo da \u0107e na\u0161a generacija biti upisana u povijest kao stvaratelj jednog Lijepog Na\u0161eg dru\u0161tva<\/strong>. Kao da smo likovi u nekoj bajci koja uvijek ima sretan <\/strong>zavr\u0161etak.<\/p>\n\n\n\n

Ipak, bajka je samo bajka<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Zato i pi\u0161em ovo, zbog razo\u010darenja <\/strong>i neostvarene ideje<\/strong>, zbog toga \u0161to smo ispali naivni<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Ustvari, neva\u017eno je \u0161to su neki od nas ispali glupi a neki ispali pametni, najgore je \u0161to smo svi mi, kao dru\u0161tvo, zbog na\u0161e indolencije <\/strong>tamo gdje smo sada, u 2020.<\/p>\n\n\n\n

Ova objava je najvi\u0161e namijenjena mladima <\/strong>jer oni su ti koji, svojim razumijevanjem i djelovanjem, mogu mijenjati i kreirati svoju budu\u0107nost, mogu ostati<\/strong> u Lijepoj Na\u0161oj, naravno, ako to \u017eele<\/strong>.  <\/p>\n\n\n\n

Pitanje je mogu li to doista? Moraju li se zbog toga u\u010dlaniti <\/strong>u neku partiju kao \u0161to smo mi stariji nau\u010deni? Moraju li \u010diniti iste gre\u0161ke<\/strong>? <\/p>\n\n\n\n

Tema je prikaz na\u0161e demokracije kao privida svoje definicije<\/strong>, iskrivljeni ustavni liberalizam <\/strong>kroz dr\u017eavni intervencionizam i naravno, uvijek nezaobilazni politi\u010dari, na\u0161i “partijaneri<\/strong>“.  <\/p>\n\n\n\n

Pa, hajdemo na \u201eparty\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Za po\u010detak osnovna definicija demokracije. <\/p>\n\n\n\n

Demokracija <\/strong>ozna\u010dava pluralisti\u010dki oblik vlasti u kojem sve odluke neke dr\u017eave donosi izravno <\/strong>ili neizravno<\/strong> ve\u0107ina njezinih gra\u0111ana<\/strong> i kada su ti uvjeti ispunjeni, vlast se mo\u017ee opisati kao demokratska  <\/em><\/p>\n\n\n\n

Dakle, neka vlast se mo\u017ee opisati<\/strong> kao demokratska ali ne mora to i biti<\/strong> jer postojanje izbora i op\u0107eg bira\u010dkog prava, samo po sebi, nije dovoljan uvjet <\/strong>da bi se neki politi\u010dki sustav nazvao demokratskim. <\/p>\n\n\n\n

To je zato jer se izbori \u010desto zlorabe <\/strong>u autoritativnim dru\u0161tvima ili diktaturama da se ostavi la\u017ean dojam demokracije. Na primjer, sve dr\u017eave u kojima je vladala jedna partija postale su diktature.<\/p>\n\n\n\n

Sje\u0107am se da sam se osje\u0107ao odrastao kad sam s osamnaest godina dobio karanfil pri svom prvom izlasku na izbore, imao sam osje\u0107aj da se od toga trenutka mene ne\u0161to pita. Ali to je bio samo privid<\/strong>, jer \u017eivio sam u re\u017eimu, dr\u017eavi gdje je partija bila sve<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Taj je re\u017eim propao zajedno sa dr\u017eavom u kojem je vladao, a promjena koju smo mi, generacija stvaratelja ove dr\u017eave u\u010dinili je bila zna\u010dajna. <\/p>\n\n\n\n

Stvorena je nova dr\u017eava i novo dru\u0161tvo, Republika Hrvatska, dr\u017eava sa svim obilje\u017ejima jedne samostalne i suverene dr\u017eave, hima, zastava, grb i ustav.<\/p>\n\n\n\n

A u ustav, odmah na po\u010detku, u prvom \u010danku upisano je da je Republika Hrvatska jedinstvena <\/strong>i nedjeljiva <\/strong>demokratska i socijalna dr\u017eava. <\/p>\n\n\n\n

Upisano je i to da u Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu<\/strong> i da taj narod ili demos <\/strong>ostvaruje vlast na dva na\u010dina, izborom svojih predstavnika i neposrednim odlu\u010divanjem<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Po\u0161to demokracija ovisi o sudjelovanju njenih gra\u0111ana, demos treba razumjeti politi\u010dki sustav<\/strong>, a to zna\u010di i svoja prava i obveze, stoga je promicanje razumijevanja, protok informacija i edukacija vrlo va\u017ean zadatak<\/strong> demokratskih dr\u017eava. <\/p>\n\n\n\n

Nekako mi se \u010dini da je to razumijevanje oti\u0161lo u krivom smjeru<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Dru\u0161tvo je trenutno do\u0161lo do toga da najhrabriji ljudi<\/strong>, stvaratelji na\u0161eg dru\u0161tva, sve vi\u0161e govore da se za ovakvo dru\u0161tvo i ovakvu demokraciju nisu borili.<\/strong> A nije pro\u0161lo puno vremena od te borbe.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

U teoriji, demokracija postoji u pravom smislu samo ako su odluke vlasti podr\u017eane i demokratskim kriterijima<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Prvo, svatko mo\u017ee glasovati na izborima i sudjelovati i ima samo jedan glas<\/strong>, a kako bi se sprije\u010dili pritisci, glasuje se tajnim glasovanjem<\/strong> i mora biti dovoljno vremena<\/strong> za dono\u0161enje odluke. <\/p>\n\n\n\n

Drugo, svi se imaju pravo kandidirati<\/strong> za bilo kakve kadrovske odluke. <\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107e, svi bi kroz slobodan pristup dostupnim informacijama <\/strong>trebali znati i razumjeti o \u010demu se odlu\u010duje, te politi\u010dkoj odluci treba prethoditi slobodna razmjena<\/strong> mi\u0161ljenja i stavova, a pravu odluku se mo\u017ee donijeti samo ako postoji nekoliko alternativa<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Jesu li danas u Lijepoj Na\u0161oj ispunjeni ovi demokratski kriteriji mo\u017eete prosuditi i sami. To je va\u0161e demokratsko pravo, i ne samo to, svatko ima pravo to javno i re\u0107i<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

To je tako\u0111er vrijednost koju smo na samom po\u010detku unijeli u na\u0161 ustav<\/strong>.Na primjer, mo\u017ee se postaviti pitanje i je li mogu\u0107e neko dru\u0161tvo nazvati demokratskim ako zastupnici odgovaraju demosu samo jedan dan<\/strong>, otprilike svake \u010detiri godine<\/strong>, onda kad su izbori? <\/p>\n\n\n\n

Naravno da nije, nijedan, prema sebi odgovoran, vlasnik ne bi to dopustio, tu se radi o njegovoj imovini, njegovom trudu i radu i na kraju njegovom \u017eivotu i \u017eivotu njegove obitelji. <\/p>\n\n\n\n

To bi bilo isto kao da skup\u0161tina tvrtke ima odgovornost prema vlasniku samo jedan dan svake \u010detiri godine. <\/p>\n\n\n\n

Tvrtka je dru\u0161tvo, isto kao i dr\u017eava, samo trgova\u010dko a ne politi\u010dko, tamo postoji red, zna se tko \u0161to radi i tko za \u0161to odgovara<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Zato tvrtka ima upravu ili direktora. Direktor se postaje izborom vlasnika<\/strong>, tako \u0161to mu vlasnik ponudi ugovor s uvjetima u kojem su definirani njegovi glavni ciljevi, a koje on kao direktor mora ostvariti<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Ali i uvjeti na koji na\u010din direktor odgovara za to kako i \u0161to radi, te kako ga vlasnik nadzire <\/strong>da ne proda njegov interes ili imovinu za sebe ili nekog drugog. <\/p>\n\n\n\n

Vlasnici nadzor obavljaju osobno <\/strong>ili imaju svoje predstavnike<\/strong> u nadzornom odboru ili skup\u0161tini tvrtke. <\/p>\n\n\n\n

To je su\u0161tina <\/strong>bilo kakvog upravljanja imovinom, raspodjela ovlasti i odgovornosti, i u kona\u010dnici, radi se o sprje\u010davanju sukoba interesa<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Kako se ka\u017ee, \u010dist ra\u010dun duga ljubav, a ra\u010dun se uvijek podmiruje isklju\u010divo<\/strong> iz imovine vlasnika. <\/p>\n\n\n\n

I naravno, ako skup\u0161tina utvrdi da interesi vlasnika nisu u dogovorenoj mjeri ispunjeni, direktor \u0107e biti zamijenjen<\/strong> bez obzira na to koliko je mandata tom direktoru jo\u0161 ostalo. <\/p>\n\n\n\n

I vlasnik ne\u0107e izabrati direktora samo zato da ima direktora<\/strong>, njemu je u interesu izabrati sposobnog<\/strong> direktora kojeg ne\u0107e morati svako malo mijenjati. <\/p>\n\n\n\n

Poanta je da je i dr\u017eava organizirana dru\u0161tvena zajednica gra\u0111ana i tu tako\u0111er mora postojati red i znati se tko \u0161to radi i tko za \u0161to odgovara. <\/p>\n\n\n\n

Vlasnik imovine je po ustavu narod ili demos. Uprava ili direktor je Vlada, ona izvr\u0161ava zadatke kako bi ostvarila interese<\/strong> vlasnika ili demosa. Uloga zastupnika je jasna, obavljati nadzor<\/strong> Vlade <\/strong>i \u0161tititi interes i imovinu <\/strong>demosa.<\/p>\n\n\n\n

Dakle postoje svi elementi za upravljanje. <\/p>\n\n\n\n

Ako Vladu treba zamijeniti jer ne \u0161titi interese demosa to \u0107e u\u010diniti Sabor kao zastupni\u010dko tijelo. I tu dolazimo do strukturnih problema na\u0161e specifi\u010dne demokracije<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Tu dolazimo do svega onoga za\u0161to smo mi stvaratelji <\/strong>mijenjali stvari i stvorili na\u0161u dr\u017eavu. Iako ve\u0107 du\u017ee vrijeme imamo svoju dr\u017eavu meni izgleda kao da smo se vratili u stanje prije stvaranja.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Pravo pitanje svake demokracije je to kako zastupnici znaju<\/strong> i na koji na\u010din mjere <\/strong>kako se \u0161tite interesi demosa, tj. vlasnika. I drugo, kako i na koji na\u010din demos razumije<\/strong> koliko dobro Sabor nadzire<\/strong> i koliko dobro Vlada provodi<\/strong> njegove vlasni\u010dke interese. <\/p>\n\n\n\n

Za ispravan rad takvog mehanizma najva\u017enije je da nema sukoba interesa, odnosno da Vlada i Sabor nikako nisu jedno tijelo ili jedna du\u0161a<\/strong>. I zato je jako dobro pitanje za\u0161to svaki predsjednik partije koja pobijedi na izborima \u017eeli biti predsjednik Vlade<\/strong> a ne predsjednik Sabora<\/strong>? <\/p>\n\n\n\n

Odgovor je jednostavan, direkto<\/strong>r je u na\u0161em dru\u0161tvu mo\u0107niji od skup\u0161tine<\/strong>. To je katastrofalna verzija<\/strong> privida demokracije. <\/p>\n\n\n\n

Sabor je postao ne\u0161to neva\u017eno<\/strong> jer zastupnici di\u017eu ruke kako direktor svira<\/strong>, a to zna\u010di da direktor vlada skup\u0161tinom. A onda i institucije <\/strong>postaju i jesu mo\u0107nije od vlasnika<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

To nazivam zakonom partije<\/strong>, a dru\u0161tvo u kojem vlada takav zakon partiokracijom<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Takvo dru\u0161tveno ure\u0111enje onda nije stvarna demokracija, to stvaratelji nisu na po\u010detku nikako tako zamislili<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Oni su se na kraju krajeva i borili protiv zakona partije, protiv na\u010dina upravljanja kojeg nazivam partijanje<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Negdje se usput ne\u0161to izgubilo, i ja sam siguran da se ne radi o gre\u0161ci. A to je postalo jako, jako pogre\u0161no i pogubno za demos<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Dakle, po na\u0161em ustavu demokracija se temelji na dva stupa, na izborima <\/strong>za zastupnike i du\u017enosnike, te izravnom odlu\u010divanju ili referendumu<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Iako u zadnje vrijeme politi\u010dari i ljudi oko njih na\u0161e dru\u0161tveno re\u0111enje nazivaju \u010distom predstavni\u010dkom demokracijom<\/strong>, dru\u0161tvom u kojem odluke donose isklju\u010divo zastupnici<\/strong>, to nije sasvim to\u010dno, postoji i dio demokracije upisan u ustav koji se naziva izravna demokracija<\/strong> i isto tako direktno birani du\u017enosnici<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Na po\u010detku nije tako bilo, sjetite se, imali smo jakog predsjednika<\/strong> i dva parlamentarna doma<\/strong>. Referendum je od po\u010detka bio upisan u ustav. To smo popularno nazivali polupredsjedni\u010dkom sustavom.<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Vremenom su sve to na\u0161i zastupnici sami<\/strong> mijenjali, mijenjaju\u0107i ustav 1997., 2000., 2001., i 2010.  godine. I uvijek su imali nekakve “dobre<\/strong>” dru\u0161tvene ciljeve. <\/p>\n\n\n\n

Na primjer, kao cilj ustavnih promjena iz 2000. godine bila je navedena uspostava odgovorne<\/strong>, ali istodobno i djelotvorne izvr\u0161ne vlasti<\/strong>. U stvari se radilo o smanjenju ovlasti<\/strong> predsjednika republike. <\/p>\n\n\n\n

Iako, demos i dalje misli da je stvarni razlog tih samostalnih<\/strong> zastupni\u010dkih izmjena bio problem predsjednika i, citiram, 200 bogatih tajkunskih obitelji, pitanje je je li to bio glavni cilj?<\/p>\n\n\n\n

A 2001. godine, kao razlog za ukidanje \u017dupanijskog doma je re\u010deno da se takvo rje\u0161enje nastavlja na raniju hrvatsku parlamentarnu tradiciju koja, do Bo\u017ei\u0107nog ustava,<\/strong> nije poznavala bikameralnost<\/strong>. Bo\u017ei\u0107ni ustav je naziv za prvi ustav Lijepe Na\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Nije bilo va\u017eno \u0161to nitko ne razumije \u0161to je i kakva je bila ta tradicija svih dotada\u0161njih Hrvatskih republika. <\/p>\n\n\n\n

To je bio jedan lijepo sro\u010den razlog<\/strong> za promjenu ustava, a demos je nakon ukidanja \u017eupanijskog doma izgubio dio svoje vlasti<\/strong>, svoje susjede zastupnike za koje mogu glasovati, susjede koji razumiju njegove probleme i \u017eelje. <\/p>\n\n\n\n

Samo tada to jo\u0161 nije bilo sasvim jasno, iako je bilo poznato da je jedan od glavnih prijepora ovakve predstavni\u010dke demokracije izme\u0111u ostaloga i pitanje ho\u0107e li demos imati svog<\/strong> zastupnika, nekoga tko izravno zastupa interese u njegovom malom podru\u010dju. <\/p>\n\n\n\n

Tada, 10 godina nakon stvaranja dr\u017eave, u kojoj su se ostvarili na\u0161i ciljevi, kad je napokon do\u0161ao pravi mir i kad su te vrijednosti stvaranja napokon upisane u ustav 1997. godine, zastupnici iz velike koalicije \u0161est partija<\/strong> su promijenili i politi\u010dki sustav i snage uloga<\/strong> u obna\u0161anju vlasti. <\/p>\n\n\n\n

Pri tome referendum kao sredstvo izravne demokracije<\/strong> nisu smatrali va\u017enim niti u jednom tom \u010dinu. Isprike su bile da je bilo gotovo nemogu\u0107e provesti referendum jer je ustav za provo\u0111enje tra\u017eio izlazak vi\u0161e od polovice<\/strong> ukupnih bira\u010da. <\/p>\n\n\n\n

Ali, kad je, na primjer, trebalo pristupiti Europskoj Uniji, zastupnici su na brzinu, 2010. godine promijenili ustav, tako da je nakon toga bila dovoljna obi\u010dna ve\u0107ina bira\u010da koji pristupe<\/strong> referendumu. <\/p>\n\n\n\n

I to je jednini “pravi<\/strong>” referendum koji je bio proveden otkad postoji Lijepa Na\u0161a. Jedini koji je proveden <\/strong>jer ga je inicirala <\/strong>vlast a ne demos. <\/p>\n\n\n\n

Naravno, promjene su ra\u0111ene zbog rije\u010di \u201emora<\/strong>\u201c u ustavu definirane za takav tip odluke, odluke o udru\u017eivanju u nekakve dr\u017eavne zajednice. Bez te rije\u010di “mora<\/strong>” upisane u ustav, ni u tom slu\u010daju se demos ne bi ni\u0161ta pitao. <\/p>\n\n\n\n

Jednostavno je zaklju\u010diti da su sve ustavne promjene donosile bez izravne odluke demosa, osim onda kad se to “moralo<\/strong>“. To je lo\u0161e i nije demokratski, jer po definiciji, svaki ustav nije samo op\u0107i dr\u017eavni pravni akt, ve\u0107 i temeljni politi\u010dki<\/strong>, pa i svjetonazorski<\/strong> dokument koji izra\u017eava povijesno iskustvo naroda<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Isto tako on je i budu\u0107i povijesni interes naroda i dr\u017eave<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Kad sve to zbrojimo i vidimo na\u0161e dru\u0161tvo, naravno da se onda mi stvaratelji i ve\u0107ina demosa pitaju \u0161to mi to danas imamo<\/strong>? <\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Danas je jasno je da su promjene ustava <\/strong>pratile promjene partije na vlasti<\/strong> i zna\u010dile promjenu isklju\u010divo zbog promjene ideologije na vlasti.<\/strong> Nema to ba\u0161 direktne veze sa interesima demosa i vladavinom demosa. <\/p>\n\n\n\n

Iako, mi stvaratelji <\/strong>nismo tako zamislili na\u0161u dr\u017eavu na po\u010detku, ipak, tridesetak godina kasnije dobili smo to \u0161to smo zaslu\u017eili jer se nismo na\u0161om kreacijom bavili<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Bavili su se neki drugi ljudi, najvi\u0161e oni koji su umjesto dr\u017eave stvarali sami sebe<\/strong>. I zato neki iz demosa ovo danas zovu povratkom u socijalizam<\/strong>, neki to zovu slu\u010dajnom dr\u017eavom<\/strong>, neki banana dr\u017eavom<\/strong>, a neki uop\u0107e ne zovu suverenom dr\u017eavom<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Danas se jasno prepoznaje da nema vi\u0161e lijevog i desnog svjetonazora, da su nestale povijesne dru\u0161tvene ideologije, da je sve to postao jedan te isti svjetonazor, svjetonazor partijskih interesa<\/strong>. <\/em><\/p>\n\n\n\n

\u010cak i da zaboravimo nas stvaratelje, pa zar bi neki prema sebi odgovoran vlasnik tako ne\u0161to \u017eelio <\/strong>i dopustio<\/strong>, jer radi se o njegovoj imovini, njegovom trudu i radu i na kraju njegovom \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n

Naravno da je normalno da direktor ne mo\u017ee vi\u0161e biti direktor ako se utvrdi da ne podr\u017eava interese vlasnika<\/strong>, bez obzira koliko mandata mu jo\u0161 preostalo. Zamjena direktora koji ne provodi interes vlasnika <\/strong>ne bi bilo ru\u0161enje vlasti<\/strong>, to bi bilo za\u0161tita vlasti<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

A to je posao <\/strong>i svrha <\/strong>zastupnika izabranih iz demosa, zato oni po ustavu imaju imunitet, imaju ga jer njihova uloga jedna od najzna\u010dajnijih uloga<\/strong> u demokraciji. <\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, specifi\u010dna partiokratska struktura <\/strong>dovodi do toga da su oni u sukobu interesa<\/strong>, neslobodni ljudi, redni brojevi <\/strong>na partijskim listama? Oni su i osnovni razlog za\u0161to demos vidi demokraciju kao privid svoje definicije<\/strong>.  <\/p>\n\n\n\n

I upravo zato<\/strong> i zbog toga<\/strong> postoje drugi ustavni instituti, jedan od najzna\u010dajnijih <\/strong>je izravna demokracija ili referendum<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Izravna<\/strong>, jer za nju demosu za dono\u0161enje odluka ne trebaju zastupnici<\/strong> i jer ta sama rije\u010d demokracija zna\u010di vladavina demosa<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

I zato je referendum kao institut ostvarenja vlasti <\/strong>upisan u ustav jo\u0161 od vremena kad su ustav pisali stvaratelji dr\u017eave<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Na kraju krajeva stvaranje <\/strong>Hrvatske upravo je zapo\u010delo <\/strong>referendumom. \u010cak i tada, u biv\u0161oj autokratskoj dr\u017eavi<\/strong> referendum se mogao provesti. Potrebno je bilo da ga zastupnici u skup\u0161tini raspi\u0161u, da poslu\u0161aju volju svoga naroda<\/strong>. I to su i u\u010dinili<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

U praksi vidimo da je to danas gotovo pa nemogu\u0107e<\/strong>. I zato je pravo pitanje, ima li demos stvarnu mo\u0107<\/strong> napraviti potrebne promjene radi bolje za\u0161tite svojih interesa<\/strong>? <\/p>\n\n\n\n

Po ustavu ima jer mo\u0107 i vlast u dru\u0161tvu pripada njemu. Za\u0161to ju onda ne koristi<\/strong>? Zato jer ne \u017eeli<\/strong> kako neki tvrde ili zato jer ne mo\u017ee<\/strong> kako drugi tvrde? <\/p>\n\n\n\n

Ja bih rekao da ne zna<\/strong> kako, jer ne razumije<\/strong> uzrok toga za\u0161to ne mo\u017ee<\/strong>, pa zato i izgleda da ga se to ne ti\u010de<\/strong>. Ali ono \u0161to sigurno razumije<\/strong> je to da ne mo\u017ee promijeniti niti ustav niti jedan zakon, niti jednu politi\u010dku stvar ako zastupnici to ne u\u010dine i ako institucije to ne provedu<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Dakle, definitivno su zastupnici ti koji oblikuju praksu demokarcije<\/strong>, donose sve va\u017ene odluke u ime naroda i iste upisuju u ustav, zakone i druge akte. <\/p>\n\n\n\n

Institucije bi stvari morale provesti<\/strong> kad bi zastupnici to htjeli napraviti<\/strong>. Nisu ni institucije biv\u0161e dr\u017eave htjele dopustiti referendum, zar ne? <\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, ako su zastupnici puki partiokratski interesni glasa\u010dki stroj<\/strong>, onda \u0107e sve te odluke i biti usmjerene prema zajedni\u010dkom partijskom cilju, obliku dru\u0161tva koje ja danas vidim kao \u0161to ga i opisujem i nazivam. <\/p>\n\n\n\n

Partiokracija<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Naravno, stru\u010dnjaci, tobo\u017ee za\u0161titnici demokracije ili kako ih zovem “demobri\u017enici<\/strong>“, \u0107e tvrditi da su zastupnici isto tako po definiciji demos, ljudi i gra\u0111ani istog tog dru\u0161tva i da nema istinskih demokratskih problema. <\/p>\n\n\n\n

Po njima, na ovaj na\u010din, demos ostvaruje potpunu vlast<\/strong>, pa stoga nije nemo\u0107an i neupu\u0107en. <\/p>\n\n\n\n

Pa i u slu\u010dajevima kad demos ho\u0107e i \u017eeli izravno odlu\u010divati<\/strong>, oni svojim demobri\u017eni\u0161tvom <\/strong>uvjeravaju demos da to za njega nije dobro, da nije dobro da sam odlu\u010duje o va\u017enim stvarima i svojoj imovini. <\/p>\n\n\n\n

Demobri\u017enici neizravno poru\u010duju da za stvarnu demokraciju nije va\u017eno \u0161to su zastupnici takvi kakvi jesu<\/strong> i to su \u0161to jesu<\/strong>, pri tome nije ni va\u017eno \u0161to ih je demos mogao birati<\/strong> tek nakon \u0161to ih je partija unaprijed odabrala<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

A ljudi se vole \u0161aliti pa znaju sarkasti\u010dno re\u0107i, aha, netko ih je “izlistao” odnekud<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Na kraju se svi u na\u0161em dru\u0161tvu, iako im je sve jasno, \u010dude i pitaju, kako to da zastupnici kad ve\u0107 obe\u0107aju<\/strong>, moraju <\/strong>i mogu<\/strong>, ne u\u010dine<\/strong> ono \u0161to demos od njih kao vlasnik zahtjeva? <\/p>\n\n\n\n

U svakoj demokraciji, posebno ovakvom sustavu, jasno je da zastupnik ne mo\u017ee znati \u0161to svi bira\u010di \u017eele<\/strong>, sto ljudi sto \u0107udi. Zato je pravo pitanje zna li on barem \u0161to njegovi bira\u010di \u017eele<\/strong>? <\/p>\n\n\n\n

Odgovori na ta pitanja nisu jednostavni pa je stoga i osnova demokracije<\/strong> dono\u0161enje odluka ve\u0107inom glasova demosa<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Na primjer, obzirom na praksu, logi\u010dno je postaviti pitanje koje si postavljaju stvaratelji ove dr\u017eave, je li ve\u0107ina naroda htjela ono \u0161to su oni stvarali i stvorili<\/strong>? <\/p>\n\n\n\n

Odgovor je samo jedan<\/strong>, naravno da su htjeli, tu su svoju opredijeljenost<\/strong> pokazali na referendumu, ve\u0107inom glasova<\/strong>. To je jako va\u017eno<\/strong>, zastupnici su tra\u017eili od demosa odluku<\/strong>, demos je tako odlu\u010dio i dao im legitimitet<\/strong> da stvore novu dr\u017eavu, <\/p>\n\n\n\n

Lijepu Na\u0161u Republiku Hrvatsku<\/strong>. To se “\u010dudo<\/strong>” dogodilo jednom, to \u010dudo zvano vladavina naroda.<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

I to u jednopartijskom re\u017eimu<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

U \u010distim predstavni\u010dkim demokracijama<\/strong> uvijek se javlja problem legitimiteta<\/strong>, ili problem prava za dono\u0161enje odluka<\/strong> u ime i za ra\u010dun demosa.<\/p>\n\n\n\n

Prvo, odluke koje se donose putem izbora <\/strong>ne donose svi gra\u0111ani nego samo oni koji \u017eele i prakti\u010dno sudjeluju, glasovanjem<\/strong>. Kako su izbori ili glasovanje va\u017ean i vrlo jak institut predstavni\u010dkih demokracija, neke su demokratske dr\u017eave iz tog razloga uvele obavezno glasovanje. <\/p>\n\n\n\n

U Hrvatskoj glasovanje nije obavezno<\/strong>, a ono \u0161to se javlja kod takvog tipa glasovanja je mogu\u0107nost “va\u017ee\u0107ih<\/strong>” izbora ako glasuje manje od 50% bira\u010dkog tijela<\/strong> i mo\u017ee dovesti do vlasti s manje od 25% legitimiteta<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Kako vlast s svega 25% legitimiteta ne mo\u017ee biti shva\u0107ena kao demokratska<\/strong>, a u Hrvatskoj se takvi scenariji doga\u0111aju u praksi<\/strong>, tako je hrvatska vlast ustvari ve\u0107 dulje vrijeme jedno polulegitimno predstavni\u0161tvo<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Zato je to\u010dna tvrdnja da u demokraciji demos mora preuzeti odgovornost za svoj \u017eivot<\/strong> i izlaziti na izbore, pa kakav god rezultat bio i koliko god puta bude trebalo. Jedino to mo\u017ee dati legitimitet <\/strong>ili pravo<\/strong> zastupnicima da odlu\u010duju u ime demosa. <\/p>\n\n\n\n

Zato je, za pravu demokraciju, izlazak na bira\u010dka mjesta jako, jako va\u017ean<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

To je za budu\u0107nost va\u017enije od potro\u0161enih novaca ili politi\u010dke stabilnosti koju zagovaraju na\u0161i partiokrate. <\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Zastupnici mogu bez stvarnog legitimiteta<\/strong> promijeniti ustav kad god ho\u0107e, mogu i donijeti odluke na jo\u0161 ve\u0107u \u0161tetu po demos. <\/p>\n\n\n\n

I vjerujte mi, nikome se ni\u0161ta ne mo\u017ee pravno dogoditi<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

I drugo, osim legitimiteta, postoji ve\u0107 opisan problem, ho\u0107e li demos imati “svog<\/strong>” izravnog lokalnog zastupnika u parlamentu? <\/p>\n\n\n\n

U svijetu postoje razni izborni sustavi<\/strong> kako se ti problemi rje\u0161avaju. <\/p>\n\n\n\n

U na\u010delu i praksi, razmjerni izborni sustavi<\/strong> nastoje osigurati da sve ideolo\u0161ke politi\u010dke skupine budu zastupljene u skladu s udjelom ukupnih glasova, za razliku od ve\u0107inskog izbornog sustava<\/strong>, tj. zastupljenosti najve\u0107im brojem glasova po izbornim jedinicama ili podru\u010djima <\/p>\n\n\n\n

I tako su, kao najbolje rje\u0161enje za za\u0161titu interesa svoga demosa, na\u0161i zastupnici samostalno <\/strong>odabrali, u svijetu nepostoje\u0107u, i specifi\u010dnu kombinaciju ta dva modela<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

A onda imamo i vje\u010dno pitanje<\/strong> o kojem raspravljaju demobri\u017enici, a to je kakav model je najprimjereniji<\/strong> za Hrvatsku? <\/p>\n\n\n\n

A \u0161to bi oni drugo radili nego o primjerenosti<\/strong> razgovarali. Raspravljaju i o “moralu<\/strong>” onih koji su takav model stvorili, o moralu onih koji su u glavama stvaratelja Hrvatske zami\u0161ljeni kao najsposobniji <\/strong>i najpo\u0161teniji <\/strong>ljudi hrvatskog naroda, o moralu na\u0161ih zastupnika. <\/p>\n\n\n\n

A kako su takvi kakvi jesu, o njima raspravama nikad kraja<\/strong>. Ta je tema kontinuirano prisutna u vremenu i prostoru, inicira bezbroj mi\u0161ljenja<\/strong> na dru\u0161tvenim mre\u017eama i veliku koli\u010dinu<\/strong> komentara koji okupiraju medijski prostor. <\/p>\n\n\n\n

I svi koriste svoje demokratsko pravo slobode mi\u0161ljenja i izra\u017eavanja<\/strong> zagarantirano ustavom u \u010dlanku 38. To smo na samom po\u010detku, mi stvaratelji definirali kao vrijednost<\/strong> na\u0161eg budu\u0107eg dru\u0161tva. <\/p>\n\n\n\n

Ipak, poanta svega je da je ve\u0107ina demosa nezadovoljna <\/strong>svojim zastupnicima i na\u010dinima na koji ih biramo<\/strong>, na\u010dinom na koji oni gledaju na demos<\/strong> i na\u010dinom kako se pona\u0161aju<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Za pona\u0161anje zastupnika \u010desto se upotrebljavaju opisni atributi kao idolopoklonstvo <\/strong>ili dodvorni\u0161tvo <\/strong>partiji i partijskim vo\u0111ama, koje pak nazivaju partijskim Bo\u017eanstvima<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Sabor nazivaju svakakvim metaforama, od koko\u0161injca <\/strong>do prazne \u0161upe<\/strong>. U na\u010delu se govori o lo\u0161im vrijednostima<\/strong> u politici i na\u0161em dru\u0161tvu. <\/p>\n\n\n\n

To su nesvrsishodne <\/strong>i pogre\u0161no usmjerene<\/strong> rasprave. Jer, kad je Sabor u pitanju tada treba raspraviti zastupni\u010dku odgovornost<\/strong>, onu koja je tako\u0111er opisana ustavom. <\/p>\n\n\n\n

Op\u0107enito, u demokraciji izabrani predstavnici, tj. zastupnici mogu imati <\/strong>ili ne imati<\/strong> obvezuju\u0107i mandat<\/strong>. <\/em><\/p>\n\n\n\n

Ako nemaju obvezuju\u0107i mandat nisu obavezni<\/strong> za odluke, u \u010dijem dono\u0161enju sudjeluju, tra\u017eiti mi\u0161ljenje svoje izborne baze<\/strong> i glasovati onako kako im oni odrede. Izborna baza, to je pojam za demos koji njima na izborima daje svoj glas. <\/p>\n\n\n\n

Ako predstavnici imaju obvezuju\u0107i mandat<\/strong>, obi\u010dno se nazivaju delegatima<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Iz na\u0161eg ustava je razvidno da hrvatski <\/strong>zastupnici nemaju obvezuju\u0107i mandat, <\/strong>a to zna\u010di da mogu slobodno donositi odluke po svojoj savjesti.<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Bez obzira \u0161to mi, demos, takozvano bira\u010dko tijelo<\/strong> mislili i htjeli. Oni imaju takvo ustavno pravo,<\/strong> mogu sve i sva\u0161ta obe\u0107ati ali nisu du\u017eni<\/strong> to i ispuniti. <\/p>\n\n\n\n

Mogu promijeniti svoje mi\u0161ljenje kad god se sjete i zato nije \u010dudno da se doga\u0111a popularno trgovanje mandatima. I tako, iako je odgovornost zastupnika isklju\u010divo ustavno pitanje<\/strong>, na\u0161i demobri\u017enici se uglavnom bave pitanjem morala<\/strong>. <\/em><\/p>\n\n\n\n

To se radi na na\u010din da se postavljaju dva pitanja.<\/strong> Ako zastupnici koriste svoje pravo i mijenjaju dres jesu li bira\u010di prevareni<\/strong>, te \u010demu slu\u017ee hijerarhijske partijske liste<\/strong> i koja je poanta rednog broja <\/strong>mjesta na toj listi?<\/p>\n\n\n\n

Vidite, to su pitanja politi\u010dkog naslije\u0111a<\/strong>, pitanja partijske lojalnosti, nekada\u0161nje dru\u0161tvene moralne vrijednosti<\/strong> koju smo mi stvaratelji misli da smo promijenili. <\/p>\n\n\n\n

To su sasvim kriva pitanja<\/strong> jer demokracija podrazumijeva lojalnost zastupnika svom demosu<\/strong>, svojim danim obe\u0107anjima<\/strong>, ustavu i dru\u0161tvu<\/strong>, a ne svojoj partiji<\/strong> i Bo\u017eanstvu<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

U ideji i u praksi u “pravoj” demokraciji, kad bira svoje predstavnike, demos bira pojedince izme\u0111u sebe<\/strong>, a ne pojedince iz tamo neke partije<\/strong>. Partija nije demos, to je interesna udruga<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

\u0160to mislite \u0161to bi se dogodilo sa Hrvatskom da su njeni stvaratelji ratovali sa parolom partijske interesne lojalnosti<\/strong>? Bi li se ikada stvorila ova Lijepa Na\u0161a dr\u017eava?<\/p>\n\n\n\n

Stvaratelji su bili lojalni svom demosu<\/strong>, zato su i imali snagu i stvorili dr\u017eavu. <\/p>\n\n\n\n

Nije dr\u017eavu stvorila jedna osoba, niti jedna partija, to je u\u010dinio demos, odlukom ve\u0107ine demosa na referendumu<\/strong> i hrabri stvaratelji svojom borbom za ostvarenje takve odluke<\/strong> svoga naroda.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

U duhu ustava, nemoralno<\/strong> trgovanje mandatima je neka vrsta prijevare, ali prvenstveno prijevare svoje partije<\/strong>, to ne zna\u010di da je to istovremeno i prijevara bira\u010da. <\/p>\n\n\n\n

Pa jesu li onda na\u0161i zastupnici stvarno na\u0161i zastupnici<\/strong> u duhu ustava ili su oni samo paravan <\/strong>demokracije i oru\u017eje <\/strong>partiokracije? <\/p>\n\n\n\n

U postoje\u0107em sustavu je mogu\u0107e biti lojalan partiji<\/strong> a istovremeno ne i demosu<\/strong>, lak\u0161e se sakriti iza nikad dokazive kolektivne odgovornosti<\/strong> nego snositi zastupni\u010dku ili osobnu odgovornost<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Iako na\u0161 politi\u010dki odabranik, u duhu ustava, mo\u017ee s punim pravom i samoj partiji re\u0107i, kad me demos izabere odluke donosim ja zastupnik<\/strong>, ja nemam obvezuju\u0107i mandat ni prema partiji, on to ne\u0107e u\u010diniti<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Nedostaje tu prave ljudske hrabrosti<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

To je zato jer zastupnik nije izabran od demosa zato \u0161to je to on<\/strong>, sposobna i po\u0161tena osoba sa imenom i prezimenom, ve\u0107 zato \u0161to ga je izlistao on<\/strong>, kako ga zovu Bog partije, on odlu\u010duje <\/strong>tko je sposobna i po\u0161tena osoba. Zato, kakva partija takav i zastupnik i obrnuto<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Zastupnik o\u010digledno nije slobodan<\/strong> u svom mandatu ve\u0107 ovisi o odlukama partije kojoj pripada, on prije svega ima partijsku obavezu<\/strong>. I badava mu ustavno pravo samostalnog odlu\u010divanja kad mu je “posao<\/strong>” dizanje ruke za odluke partije. <\/p>\n\n\n\n

Na taj na\u010din imamo vladavinu partije<\/strong> a ne demosa i takav sustav onda ne mo\u017eemo zvati demokracijom. Partiokracija je dakle vladavina partije nad demosom<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

To sa sobom nosi zna\u010dajne posljedice na demos, mo\u017eete samo zamisliti \u0161to sve takvi ljudi s takvom hrabro\u0161\u0107u mogu stvoriti i rastvoriti ako je za partiju primjereno<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Nismo mi stvaratelji to na po\u010detku tako zamislili. Za nas je primjerenost zna\u010dila privr\u017eenost svom narodu i svojoj novoj dr\u017eavi<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Trebalo bi to vratiti na po\u010detak<\/strong>, a to je mogu\u0107e samo ako ve\u0107ina to \u017eeli<\/strong> i to u\u010dini na izborima.<\/p>\n\n\n\n

Galvanizator<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

U SERIJALU “PARTYLAND<\/strong>“<\/span><\/p>\n\n\n

    <\/ul>\n\n\n
    \n\n\n\n\n

    <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    BAJKA Negdje, krajem pro\u0161log stolje\u0107a rekli smo: “mi smo narod (demos), svi mi gra\u0111ani Lijepe Na\u0161e, sada imamo najva\u017eniju stvar, na\u0161u zajedni\u010dku imovinu i na\u0161u domovinu Hrvatsku.” Znali smo da ne postoji na\u010din po kojem mo\u017eemo svi odjednom i istovremeno odlu\u010divati kako \u0107emo i za \u0161to koristiti tu na\u0161u zajedni\u010dku imovinu, i onda smo se […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1686,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"pagelayer_contact_templates":[],"_pagelayer_content":"","footnotes":""},"categories":[21],"tags":[30,36,64,82],"class_list":["post-2699","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-partyland","tag-demokracija","tag-drzava","tag-korupcija","tag-politika"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/galvanizator.com.checksum.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2699","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/galvanizator.com.checksum.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/galvanizator.com.checksum.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/galvanizator.com.checksum.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/galvanizator.com.checksum.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2699"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/galvanizator.com.checksum.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2699\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/galvanizator.com.checksum.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1686"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/galvanizator.com.checksum.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2699"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/galvanizator.com.checksum.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2699"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/galvanizator.com.checksum.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2699"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}