Dragi moji, jedva dočekasmo i vidjesmo novu epizodu naše najzanimljivije serije pod nazivom “festival demokracije“. Zaista, Hrvati su pokazali i sami sebi već toliko puta dokazali da poštuju demokratska načela koji uključuju šutnju i dijalog.

Producent ove serije, naša dalekovidnica, je kao i inače, pokazala svoju blagonaklonost glavnim likovima. To je logično jer postoji teret obavezne pretplate u obliku nameta na posjedovanje uređaja za prikazivanje.

I tako, ovaj put sredinom tjedna, zavalili smo se u naše “fotelje” ispred tih uređaja, te s nestrpljenjem očekivali rasplet nove epizode. Napetost se mogla rezati nožem.

ŽANR

Radi se o jednom od najuzbudljivijih žanrova. To nije ni drama, ni triler, ni akcija ni avantura, ni komedija ni tragedija. Dramski kritičari bi ga nazvali tragikomika, a ja sam iskovao novu kovanicu komitragika.

Razlika je u tome što je tragikomika ustvari nešto tragično smiješno dok je komitragika ustvari komična tragedija ili nešto smiješno tragično.

Ovaj žanr u povijesti umjetnosti ima svoje čari, jer kao ni u jednom drugom žanru, ovdje će svi relativno pobijediti i jedni druge i sami sebe.

GLUMCI

Glavni su glumci uglavnom isti, samo malo ofucaniji. Shodno tome su sadržaj, retorika, logika i izjave u suštini iste otkad se u medijskom prostoru pojavio ovakav popularno-znanstveno-fantastični serijal.

Redatelj na početku svake epizode podijeli glumce u tri ili četiri grupe sukladno važnosti i to prema najnovijim rezultatima ipsos ankete.

Zajednica glumaca uvijek kao glavni cilj pruža sigurnu Hrvatsku i stabilnost vlasti za sav njezin puk pa se članovi zajednice odmilja međusobno diljem svijeta nazivaju pučani. Partija uvijek hoće sve, i svoje i tuđe i naše i vaše, privesti narodnoj ili demos pravdi, pa se članovi partije odmilja nazivaju demokratima. Svrstani su u glavne, čitaj “najskuplje” glumce koji jednim imenom čine partijsku zajednicu.

Ovaj put su se “njima sdesna” ukazali jedan novi pokret i vremenom poljuljani most na rijeci Neretvi. Oni jednim imenom čine Domovinski most. Ravnoteže radi “njima slijeva” su oni koji mogu ništa ne moći. To su sporedni glumci, čitaj “ne zna im se točna cijena“.

Postoje i još sporedniji sporedni, a to gdje će oni sjesti definira buduću važnost njihovih uloga. Svi testiraju svoj koalicijski potencijal. Neki mogu, neki ne mogu, a neki su u fokusu. Neki kažu da imaju i svoje ime i prezime pa će uglavnom biti zasebno i posebno, jednom rječju suvereno.

Naravno, tu su, za produkciju nevažni statisti. Oni glume iza u rastegnuto slovo U formiranog kartonskog paravana tako što jednostavno rašire glasačku lističetinu, zažmire i gađaju olovkom k’o prstom u redni broj na listi.

INSPICIJENTI

Da bi to sve šljakalo i da bi svi razumjeli što se ustvari događa, ni lijevo ni desno već u centru zbivanja viđati ćemo naše popularne TV šaptače. Oni se bave fenomenima i uvijek znaju bolje o tome kako je i zašto je tako kako je.

Pa, kao i u svakoj epizodi, jedan od njih će zaključiti da je ljudima danas gore zato jer je jučer bilo bolje. Drugi će se nadovezati da je to prirodno jer su ljudi prije bili mlađi, a treći poentirati izjavom sve je lako kad si mlad, a što onda implicira sve je teško kad si star.

Sva preostala pitanja će biti razjašnjena u slijedećoj epizodi.

RADNJA

Radi intrige zapleta prvo se prikazaju glavni glumci, pa onda sporedni, a kako se radnja odvija, ovisno o ambijentu i broju okupljenih idolopoklonika, glumci će prolaziti kroz komi-tragične faze koje nazivam gomilanja.

Tu su uvijek prisutni bojni gladijatorski pokliči “JA pobijedio, ON izgubio, TI potonuo i MI uskrsnuli”. začinjeni suzama tuge i radosti.

Zatim, živopisno logičke eskapade začinjene blago telećim tužnim pogledima i napetim monolozima. Neki od glumaca izgledaju baš kao razočarane zombi-lutke a neki od toliko glume postanu toliko umorni da ne mogu složiti tri-četiri gramatički ispravne rečenice.

Ali, sve je to samo uvod u rasplet.

Svi samo čekaju božansku objavu relativnog božanstva, koji će u jednom trenutku polako sići s višeg kata. To će izgledati kao modna revija, hod će biti dostojanstven a nastup mora izgledati vjerodostojan.

A na kraju, to najvažnije božanstvo će morati nešto pametno reći i to na način da jedva čekamo slijedeću epizodu.

GLEDATELJI

Tijekom odvijanja fabule, dok budu grickali nokte, kokice i kikiriki, u jadnim glavama će se početi motati glupo pitanje: “kako će nam biti sutra?”. Nude se dva odgovora: možda bolje sutra i možda malo sutra?

I u tom trenutku dogodi se kratkoročno prosvjetljenje i čvrsta spoznaja, sve je ovo samo privid, stvarnost je hologram a demokracija je znanstvena fantastika.

Svaka nova epizoda služi da se podgrije atmosfera, ali će vremenom opet sve doći na svoju prirodnu temperature. Hvala Bogu, svaka epizoda ima kratkoročni učinak, ništa se neće promijeniti, moglo biti postati prevruće.

Kako kažu inspicijenti to je prirodni tijek što se naziva politička evolucija. A onda dođe jutro, a nakon jutra, dan sutra.

Većina uglas nariče: “Ovo je banana”.

Ali ne i manjine, oni tvrde da je i Tom Cruise još uvijek, bez obzira na ofucanost, glavni glumac u novoj epizodi “nemoguće misije” i radi salto mortale bez ikakvih problema.

I to je to, nova epizoda je završila. Rezultat je 99,96% od 25% od 104%.

NAGRADA

Ali, tu nije kraj. Sasvim opravdano i ova će epizoda biti nominirana za nagradu “zlatno tele” koja se dodjeljuje za znanstveno fantastična ostvarenja iz umjetničkog smjera ekspresionizam, pravca nadrealizam.

Za nadrealizam, jer je uspjela demistificirati nerazumljive slike i sad je svima jasno što točno znači neka slogan-poruka na džambo plakatu. A za ekspresionizam, jer je lijevo ili desno vezano uz to na koju je stranu televizor okrenut.

Bit će i kritičara koji će tvrditi da ova epizoda ustvari krije sublimalnu poruku kao svojevrsnu kaznu inače nezainteresiranim gledateljima koji više ne mogu reći “svi su oni isti”.

Na kraju, empirijski je dokazano, u Hrvatskoj puno smijeha na početku, označava tragediju na kraju. I sad čekamo da gong označi početak nove epizode.

Vaš Galvanizator, komi-tragičar

---