“Uvijek kada u našim knjigama otkriješ pripovijetku koja se doima nerealno i nemoguće, priču koja je u suprotnosti sa zdravim razumom i sviješću, budi siguran da pripovijetka sadrži duboku alegoriju i da prikriva krajnje tajanstvenu istinu; i što je besmisleniji sadržaj, dublja je mudrost duha” – Moses Majmonid, teolog, povjesničar, filozof i liječnik (1135. – 1205. gne).
Neki su danas više nego ikad zabrinuti za budućnost, a misle, čak vjeruju i tvrde da drugi ljudi nisu jednako zabrinuti kao i oni. Svatko različito vidi rješenja i procjenjuje posljedice zato jer svatko različito vrednuje stvarnost. Pa! Pročitao sam razne komentare na prethodnu objavu u ovom serijalu “k0d”.
Velika hvala!
A evo i citata jednog od njih: „silovanje majčice zemlje sto godina od strane milijarde monstruma raznih profila, 😢 u koji kOd to spada?“
Zaista! Dobro pitanje.
Za odgovor na to pitanje, iskoristit ću priču “izgona” iz Rajskog vrta jer ona može objasniti puno toga.
Dakle! Opis Adama i Eve kao muškarca i žene je način prikaza različito kodiranih bića, a priča o izgonu opisuje eksperiment testiranja vrijednosti tih k0dova. Poanta priče je da su protjerani iz rajskog vrta jer nisu prošli test, jer, vrjednija im je bila jedna jabuka od vječnog života, iako im je upozorenje o posljedicama unaprijed dano.
I tako, to je početak jednog života jedne posebne, “pogrešno” kodirane vrste bića na ovoj planeti. Čovjeka kakvog danas znamo.
Ukratko!
Izgon iz raja neki smatraju ljudskim prokletstvom jer su ljudi na taj način prokleti različitim “mogućnostima” za život. U trenutku kad su ljudi raseljeni po Zemlji neki su dobili više jabuka a neki manje jabuka za svoj daljnji život. Tako su mogli nastaviti vrednovati “dobro” i “loše“.
Jasno! Stvarnost u raju i stvarnost na zemlji nisu jednake stvarnosti, jer, ako razmislite možete zaključiti da u Raju nije postojala prava sloboda izbora jer nije bilo potrebe za izborom. Onda nije bilo ni ljubomore ni zavisti ni svih drugih osjećaja i vrednovanja koje danas poznajemo.
Na Zemlji, za razliku od Raja, ljudi moraju o stvarnosti razmišljati. A kad razmišljaju tada i smišljaju, moraju se “upitati” da bi mogli “odgovoriti“.
Dakle! “Zašto” i “zato“. Kauzalnost uzroka i posljedica.
Zaista! Zemaljski čovjek je izgonom očigledno “nadograđen” novim k0dom za kojim u rajskom vrtu nije bilo potrebe.
Ja ga zovem Kalimero k0d. To je alegorija na ono malo crno pile sa ljuskom jajeta na glavi koje čim se izlegne i otvori oči kaže: „to je prava pravcata nepravda“, ili “Halo, pa zašto i gdje sam ja to došao“?
Naravno! U nekom je trenutku čovjek odlučio to “saznati” i od tada je počeo izmišljati razne “teorije o zašto i zato”, pa su se pojavili i “oni koji baš znaju“. Jedan “koji baš zna” imena Darwin je ustvrdio da je ponašanje ljudi na Zemlji u skladu s onim što “evolucija” sama po sebi donosi, odnosno, obzirom da su ljudi dio prirode tako je sve što rade po definiciji prirodno, normalno i nimalo problematično.
A kako se ta “teorija” kao i druge slične, ljudima čini pravednijom nego da su zbog svoje pogrešne odluke kažnjeni, postala je “zvijezda vodilja” koja generacijama oblikuje uvjerenje da nijedan čovjek ne može biti nizašto kriv jer je prirodno da je “takav kakav je” i može biti “takav kakav hoće“.
Ali, kako na početku tako i sada, sudbina sviju oduvijek je ista, glupava “konačnost života” na Zemlji što je jedna “prava pravcata nepravda“.
Baš kako Kalimero stalno ponavlja.
Kulturni zapisi i istraživanja pokazuju da je većini davnih plemena priroda bila svetinja. Bili su uvjereni da je sve za jesti i živjeti dano u prirodi, samo treba poštovati jednostavno pravilo hranidbenog lanca.
Ipak! Kalimero k0d nastao izgonom se replicirao i ažurirao generacijama, tako su oni koji su na Zemlju dobili manje pa imaju manje smatrali da je to “nepravedno” pa su poželjeli imati više, a oni koji su dobili i imali više, su smatrali da je to pravedno, a da je nepravedno da oni koji imaju manje žele više.
Počeli su se boriti i prisvajati to što su zatekli na Zemlji i tako je čista prirodna “potreba opstanka” kod ljudi prerasla u “želju za posjedovanjem“. Kao rezultat pojavila se trgovina ili “ja tebi moje a ti meni svoje“. I da bi trgovina imala pravu svrhu smanjivale su se vremensko-prostorne udaljenosti između ljudi. Zbog toga je kasnije izumljen kotač, poslije kočije, pa automobil, tenkovi i borbena vozila.
U jednom trenutku je tako i zbog toga izumljen i novac koji je vremenom postao najveći potencijal za moći živjeti na Zemlji.
A evolucija iz “sve je svačije” u “to je moje” je na kraju rezultirala pojavom ekonomije u smislu kako je danas shvaćamo. Naime! Trebao je netko tko će “odlučiti” kome svačije, odnosno kako svačije postaje nečije, i tako su vremenom nastala plemena, pa onda države ili uređenja.
Izgonom pružena mogućnost da svačije bude i nečije više za ljude nije ostala jednaka, jer, ljudi su izumili “vlast” a vremenom su nastale i njene mnogobrojne “mast trast” institucije. Jedna od njih je i obavezno školovanje.
Na taj način je krenulo novo doba u učenju o evoluciji čovjeka po principu da svaka nova generacija uči isto od prethodne. I tako, čovjek je postao “uvjeren da napreduje“.
problem je da on sve što čini, čini točno na način kako shvaća i pojmi vrijeme, jednoliko i pravocrtno, odnosno “uvijek isto i u istom smjeru“.
Princip ostaje isti samo se nijanse mijenjaju. Tako smo došli do uvjerenja da sve za jesti i živjeti može biti umjetno stvoreno, samo treba poštovati jednostavno pravilo hranidbenog lanca novca.
Samo što danas, nakon svega toga, Kalimero više ne govori: “to je prava pravcata nepravda“ već govori: “sve je prava pravcata nepravda“.
Naravno! To je paradoks, jer, kad bi “sve” bilo nepravedno onda ništa ne bi bilo pravedno, pa tako pojmovi pravda i nepravda ne bi imali smisla i ne bi uopće postojali. Zato ta rečenica uistinu znači: „moja pravda je jedina pravda a sve drugo je nepravda“.
Ustvari! Savršeni “ja” i samo ja, a za sve nedaće je netko drugi kriv. Na primjer, Bog, zmija, jabuka, ali i Eva Adamu Adam Evi. Svi su krivi osim “ja”.
To je moj potpuni opis Kalimero k0da.
Međutim!
Stvarnost nisu misli, iluzije i želje, a događaji u stvarnosti su posljedice uzrokovane akcijom ili djelovanjem. I zbog djelovanja po k0du “ja i samo ja” i “nitko nije kriv” su nastale posljedice. Jednom više, drugom manje, jednom sve a drugom ništa.
I tako! Sve to godinama lijepo pravocrtno ide i onda se odjednom dogodi potres, poplava, tsunami, nezaustavljivi virus i slično. Pojavi se u stvarnosti neka “viša“, ljudima neukrotiva sila i na vremenskoj crti dođe vrijeme kad se puste želje pretvaraju u potrebu za opstankom. Kao da priroda skreće pažnju na svoju snagu i ulogu i kao da podsjeća čovjeka da je najvažnije biti živ i ostati zdrav.
A znanost na pitanje “zašto pobogu” odgovora sa “zato i točka“. I uvijek to bude iznenađenje, iako svi ljudi shvaćaju da priroda ima svoj jasan k0d koji kaže da je svaka akcija, pa i ljudska akcija samo “sila” kojoj druge sile u prirodi pružaju otpor.
I zato i postoji mudrost: “svaka sila za vremena” ili: „možeš što hoćeš ali ne možeš dokle hoćeš“.
Ipak!
Ljudi vjeruju i da nema toga što ne mogu nadjačati svojim mozgom i točka. Pa zato i postoji teorija evolucije po kojoj ispada da je njemu namijenjena uloga vladara planete. I kao što veliki učitelj znanosti Darwin kaže da je sve što radimo prirodno i dobro, tako sva ta “upozorenja” prirode postaju nevažna. Ona ustvari čovjeku nisu upozorenja već obične životne prepreke koje može, treba i mora jačom silom “nadvladati“.
Ali! Svaki čovjek ipak “zna da ne zna” kamo ide i gdje će tako doći, on zato “mašta“, “pretpostavlja“, “vjeruje” i “nada se“. I kroz život “teži onome što želi“, iz prošlosti u budućnost.
Pa! Dok ide ide, neka ide kako sada ide, samo je važno da ide dok ne stigne. I jedino je pravo pitanje: “kamo on to ide, razumije li uistinu što želi i čemu teži?”
Probajmo pretpostaviti!
Zašto ne, pa osnova onoga što nazivamo znanost je samo nečija pretpostavka ili hipoteza koju treba logikom dokazati i tako potvrditi njenu logičku valjanost.
Za početak, jeste li primijetili kako čovjek vidi i crta Raj?
Tamo je svega u izobilju, nit je vruće niti zima, niti čovjek nešto „mora“ niti “treba“, slobodan je k’o ptičica, nema obaveza, uopće mu “ne treba mozak“. Razmislite! To je nešto apsolutno “nepojmljivo” nekom čovjeku, to je dosada do beskraja.
I baš zato je dobri Bog, rajskom čovjeku, iz milosrđa dao jednostavan zadatak: “OK, dosadno ti je, sam izaberi, iskoristi mozak, tako ti neće biti dosadno”.
A da bi poslije toga znao rezultat svoje odluke dao mu je “osjećaje“. A jedan od najvažnijih osjećaja je osjećaj boli koji ga upozorava na pogrešne odluke. I eto prokletstva, bol i bolest i na kraju smrt.
Čovječe! Ti zaista “odlučuješ” kako ćeš živjeti, ali nema za tebe vječnog života na Zemlji, jer da ima, ti onda ne bi bio ovozemaljski čovjek, biće svjesno osjećaja stvarnosti na Zemlji u Svemiru.
Tako!
Na primjer, čovjek može svjesno odlučiti svakodnevno u sebe unositi otrovne supstance. Nema nikakve božje zabrane! Jedino što će se onda povremeno reprogramirati neka stanica i tako se promijeniti. To nije ništa čudno, promjena stanica je prirodna svakodnevna stvar, ali će se baš takva stanica po zakonu prirode množiti opet i opet, rastući eksponencijalno u “masu tkiva” kojemu treba sve više i više hrane. U svojoj orgiji rasta uzimat će prostor i tkivo obližnjih organa i uzrokovati sve više i više osjećaja boli.
To se zove kancer.
Iako, po rođenju i k0du, čovjekov prekidač za “kancer” je postavljen na “off” a kroz život ga samo nešto dovoljno jako može okinuti i prebaciti u stanje “on“. Kroz jedan konačni ljudski život, milijun puta milijun okidača ne uspiju prebaciti prekidač na “on“, ali, svaki od njih umanjuje otpornost stanice jer stanica troši i gubi energiju više nego je dobiva.
Kao u boksu, knockdown, pa knockdown, pa opet i na kraju knockout, ode prekidač na “on“. U tom je trenutku čovjek živ nokautiran. A tek onda, kad osjeti koliko ga jako boli, čovjek si postavi pitanje što u stvari želi i što čini. Jer! Znao ili ne, vjerovao ili ne, on ipak razumije da su orgije ili metastaze njegovih stanica rezultat njegovog orgijanja i metastaziranja.
Bol je “bogomdano” upozorenje za pogreške čina, ali ipak, kad se pojavila prva od milijun “upozorbi” u obliku osjećaja boli čovjek nije stao, jer, kao i u svemu što radi, vjerovao je da je bol samo jedna sitna životna prepreka koju on može nadvladati.
I onda!
Najjednostavnije je tada popiti “tabletu” protiv boli koju zovemo lijek. Ali, iako kemija u tableti ukloni “osjećaj boli“, priguši upozorenja, okidači i dalje nesmetano nastave okidati prekidač. Čovjek je sam “izabrao” što će unositi u sebe i tako je “sam sebi kriv” za to što mu se dogodilo.
Vidite!
Orgijanje nekog virusa mi stručno nazivamo “zaraza“. Ali virus je dio prirode, materija kao i svaka druga, a kako virus nema kinetičku energiju, on sam od sebe ne može “raditi nešto“, dakle, ne “postavlja” virus stanje prekidača neke stanice u stanja “on” ili “off”. On je samo okidač zbog kojeg nešto “unutar nas” zato jer nema dovoljno energije to zaista učini.
To je jasno, ali tada uvijek na scenu stupa Kalimero k0d koji kaže: „za sve je kriv taj mali virusić, ta vražja bakterija i slično“. Isto kao što je, u priči, zmija kriva što je Adam zagrizao jabuku.
Prava pravcata nepravda.
Zaista, za čovjeka neka pojava, pa tako i epidemija nije upozorenje već prepreka koju treba savladati i zato on uvijek smišlja neka nova protuprirodna rješenja.
Sada se odlučio uplesti u proces svoje evolucije, a rješenje je pronašao u obliku tehnološkog umjetnog re-programiranja svoga DNK k0da. A problem je, što god ljudi mislili htjeli i željeli, priroda ne dopušta da kroz život idemo unatrag. Nema onoga: „joj oprosti pogriješio sam, ajmo ponovno.“
Dakle! Što je učinjeno, učinjeno je i ne mogu se učinjene greške “izbrisati iz evolucije“. A kad se dogodi “pogreška” kod jednoga, bahati odgovor drugih ljudi je: “pa ti jednostavno nemaš sreće“.
A onaj koji zbog toga nastrada se upita: „zašto baš ja a ne netko drugi, to je prava pravcata nepravda“.
Zaista! Sreće ili imamo ili nemamo, to je pojam koji govori je li ishod nekog događaja po nas povoljan ili ne. To je ustvari analogija za “slučajan ishod” i to nema veze sa logikom našeg k0da i nekakvom znanstvenom spoznajom. I zato, nema nam druge nego idemo dalje za iste pare, pa kako ispadne ispadne.
Vidjet ćemo uskoro!
Pa možemo li mi ljudi koristeći uzročno posljedični mozak i iskustvo, barem donekle, predvidjeti što ćemo zaista uskoro vidjeti?
Za početak!
Znamo i vidimo da živa priroda jasno pokazuje da je živa, uspješno pruža otpor neprirodnom, a sve umjetno ili od čovjeka stvoreno vraća u stanje prirodne ravnoteže ili k0da prirode. Samo je pitanje koliko vremena za to treba, na primjer, za plastiku i druge sintetički napravljene materijale jako dugo a za papir napravljen iz prirodnog drveta jako kratko.
Zatim!
Živi čovjek, je kako kažu, jedan sastavni dio žive prirode. Priroda bez čovjeka bila bi isto kao i čovjek bez nekog svog organa. Kad bi izvadili neki organ iz čovjeka, na primjer mozak, čovjek ne bi više bio živ čovjek.
Postoje i organi bez kojih čovjek može živjeti, na primjer bez jedne ruke ili nokta na palcu lijeve ruke. Samo što bi čovjek bez jedne ruke bio “osakaćen” za funkciju te ruke. Dakle, ta ruka ima svoju prirodnu svrhu.
Tako i sve živo i neživo u svemu Svemiru ima svoju funkciju i svrhu. I kao što mozak ne može postojati izvan bića, tako i čovjek, kao sastavni dio, ne može postojati izvan prirode.
A možemo li predvidjeti kako izgleda život izvan prirode?
Ja ne mogu, jer k0d života je samo k0d, a k0d kao k0d se izvršava kakav je, on nema mogućnost predodžbe što je iza granica onoga za što je programiran.
I sad da, nakon uvoda, konačno, odgovorim na pitanje čitatelja: “u koji monstruozni k0d spada silovanje majčice zemlje stotinama godina”.
Dakle!
Po Darwinizmu i religiji sebičnosti, sve što čovjek sada radi je prirodno, pa onda nema ni grijeha u njegovom vrednovanju. Nije čovjek kriv što je takav bezgrešan i ništa ne može zaustaviti čovjeka u tome da nadvlada sve prirodne prepreke. Pa tako, za čovjeka, nema toga monstruoznog k0da.
Jedino! Postoji “kvaka 22”. Naime, ako smo po “religiji evolucije” kao ljudi prirodno bezgrešni zašto onda jedni drugima sudimo za “pogreške“? Kako tako bezgrešni činimo pogreške?
Nešto u toj religiji ne valja. Na primjer, djeca u školi dobiju jedinicu ili ih čak izbace iz škole ako naprave nešto drugačije nego što nalaže nekakvo pravilo, tj. neka umjetna procedura stvorena na sliku i priliku nekog “ja” k0da nekog pojedinca. I razumijemo mi da ne rade djeca dječje gluposti zato što su zločesta i žele nekome nauditi, već da ona to rade zato što vjeruju da je to nešto prirodno i “normalno“.
A Ipak ih kažnjavamo zato što baš „Ja“ mislim, „Ja“ znam, „Ja“ sam vlast, „Ja“ sam vladar. A za sve drugo tu je masterk0d, taj naš Kalimero k0d za “neprihvaćanje” prirode stvarnosti, poznat kao “licemjerje”.
Tako! I u ovoj epidemiji, sve što smo radili, radili smo u skladu s licemjerjem Kalimero pravednosti. Baš na način da ne budemo baš mi krivi za posljedice kako sebi tako i drugima. Otud i “misli na druge, cijepi se!“. Čak i to da cijepljenje “nije” obavezno, a u stvarnosti “je”.
I svi se tako nadamo kako će možda, na kraju, priroda biti milosrdna baš prema nama.
Vidite!
Koliko god je komplicirano za shvatiti da je logika života jednostavna, toliko je još kompliciranije shvatiti zašto je takva.
Probajte riješiti Zenonov paradoks prirode sa Ahilom i kornjačom. Ne možete, nitko nije uspio, zar ne? Nema tu logike, zato se i naziva paradoks.
Ali to je “znak” da beskonačnost kakvu si čovjek može predočiti jednostavno ne postoji, jer ono što racionalno može pojmiti je samo nešto konačno. Sve ostalo je izvan domašaja racia i logike k0da.
Vidite, iako svaki čovjek razumije da nije zmija kriva što je Adam zagrizao jabuku, on ne prihvaća da je baš on taj jadni Adam, praotac monstruoznog k0da. Dakle, stvarnost nije toliko teško shvatiti koliko ju je teško prihvatiti.
To je proklestvo kao rezultat Kalimero k0da nastalog istjerivanjem iz Rajskog vrta. Prokletstvo kaže da čovjek mora pobijediti sam sebe da bi otklonio svoje prokletstvo.
Eto monstruoznog k0da naziva “ja”.
Ali to nije sve! Jer “ja” ipak nije ni najjači ni najsavršeniji prirodni k0d.
Priroda oduvijek čini čuda pa su čuda moguća. Iako, čuda nisu čuda, mi ih samo tako zovemo jer prirodu i paradokse jednostavno, k0dom ograničeni ne razumijemo.
Pa tako, odjednom, zbog “nemoći” da zaustavimo epidemiju pojavili su se neki ljudi, autoriteti koji glasno tvrde: „ovo nam je upozorenje i morati ćemo dobro razmisliti što radimo i kako dalje“.
Tiho i skrušeno počinju tvrditi da nikada nećemo dobiti svoje bitke s prirodom u budućnosti unatoč svemu “napretku“. A to je stvarno čudo, jer odjednom neki “razumiju da ne znaju kako“. Govorim o ljudima koje zovemo znanstvenicima, onima koji su shvatili “upozorenja” kao prava upozorenja.
Počeli su shvaćati zašto je Bog “pobrkao jezike” ljudima u Kuli Babilonskoj. Jednostavno, bilo je potrebno nekako zaustaviti njihovo jednoliko pravocrtno gibanje u propast, a to je bilo najlakše učiniti tako da jedni druge ne razumiju.
Dakle!
Neki znanstvenici su shvatili da ih drugi ne razumiju pa su neki počeli govoriti svima “razumljivim jezikom“. I vidi čuda, odjednom ljudi stvarno razumiju o čemu ti znanstvenici govore, za razliku od onih, koji koriste nerazumljive pojmove poput “kombinirana mutageneza”.
Pa dok vjernici u savršenstvo gena “poriču” viši plan prirode, drugi nas upravo na to “upozoravaju“. To je to čudo koje nije čudo, jer to se jednostavno mora dogoditi.
Pa nije nas priroda nije slučajno obdarila sluhom i vidom. Za razliku od jednih, drugima sluh ne služi samo za „slušati“ već za „čuti“, a vid ne služi samo za “gledati” već za “vidjeti“. Oči služe za “uočiti“.
I svaki čovjek sve to “razumije” a problem je taj, što još uvijek, njegov Kalimerkasti k0d za vrednovanje ne vidi u tome veliku vrijednost.
Zato ne vidi da je dobio na Zemlji sve što mu treba da mu može biti dobro, a još usput i da mu ne bude dosadno. Ne prihvaća da je rješenje u njemu samome a ne u njegovom sudu o pogreškama drugih jer nije vrijednost slobode izbora jednom čovjeku u vrednovanju izbora nekog drugoga već u vrednovanju svojeg izbora.
Na primjer, ako se netko odluči cijepiti onda to čini zbog sebe, a onaj koji ne odluči isto to čini zbog sebe.
I za kraj.
Dovoljno je poslušati svoju intuiciju, ona nam kaže je li naša odluka dobra. Pa, ako je dobra, gibamo se i dalje u istom smjeru, a ako nije, treba barem malo skrenuti s tog puta. I još! Ako vjerujemo da vrijedi stara mudrost: „gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna“ onda nema nikakvih problema, zar ne?
Ali, ako nećemo, zato jer ne želimo koristiti to što smo prirodom dobili sami smo si krivi. Nisu krivi ni masoni, ni crkve, ni političari, ni banke, ni Galvanizator ni Bin Laden, baš kao što nije zmija kriva što je Adam odlučio zagristi jabuku. Odluka je isključivo stvar onoga pojedinca koji odlučuje.
Ili, mislite da je ipak zmija kriva i da je to sve prava pravcata nepravda, od samog Boga nepravednoga stvorena?
Ne znam, ali ako tako mislite, ja se ne bih pouzdao u sreću. Jer, kocka je kocka! A kocka je odavno bačena. O tome u slijedećem nastavku.
Vaš Galvanizator!
U SERIJALU “k0d”
Leave a Reply